Marko je dugo godina volio Ingritu, od djetinjstva su bili prijatelji, zajedno su iskusili mnogo toga prvi puta. To je prijateljstvo bilo nešto jedinstveno. U istoj ulici živjeli su 20 godina, od vremena kad su prohodali postali su nerazdvojni prijatelji. Zajedno su išli i u školu, zajedno su upoznavali različite faze života.

Marko je prvi počeo osjećati nešto više, dok je Ingrita u njemu prije svega vidjela najboljeg prijatelja. Svaki put kad je ona bila s nekim dečkom, on je proživljavao noćnu moru. Svaki put kad joj je netko slomio srce on je bio uz nju, plakao je zajedno s njom, grlio je dok je bila tužna, svaki put kad ga je trebala on je bio uz nju iako mu je svaki njen dodir slomio srce, jer on je nju volio svim srcem, ali nije joj to mogao reći jer nije želio uništiti prijateljstvo. Tako je sa slomljenim srcem živio godinama potajno nadajući se da bi se nešto moglo promijeniti. Kad su oboje napunili 18 godina, ona je tek nedavno prekinula s dečkom, dogovorili su se da zajedno proslave punoljetnost.

Te su večeri zajedno izašli, plesali, zabavljali se…..po noći su se vraćali kući ruku pod ruku kao najbolji prijatelji, da bi se tada dogodilo nešto što ih je promijenilo do temelja. Ingrita mu je kazala kako uskoro odlazi u Ameriku gdje bi trebala ostati nekoliko godina, a možda i zauvijek. Marku je tog trenutka srce stalo! Ostao je bez riječi, nije znao kako se postaviti, što kazati…..Ingrita je primijetila nemir u njegovom srcu i žurno ga primila za ruku, tužno pogledala i poljubila, najprije u obraz, a zatim…zatim su podijelili prvi pravi poljubac….u tom su položaju ostali nekoliko minuta. Držeći se za ruke krenuli su, a Marko je želio otpratiti Ingritu kući. Došavši pred ulazna vrata, još su se jednom poljubili i kada se Marko okrenuo s namjerom da ode, ona ga je primila za ruku i povukla nazad k sebi. Ona je doma bila sama te su zajedno ušli unutra. Počeli su se nježno ljubiti i primicati prema spavaćoj sobi. Te su noći vodili neopisivo senzualnu i nježnu ljubav po prvi puta, da bi zagrljeni utonuli u san.

Nakon dva tjedna došao je trenutak da Ingrita ode na put. U suzama su se rastali.

Tri godine su bili odvojeni da bi vezu održavali povremenim slanjem e-maila. Mnogo su pričali o toj zajedničkoj noći, ali oboje su bili dosta rezervirani. Nakon nekog vremena poruke su prestale. Nisu se čuli jako dugo. U međuvremenu niti jedno, ni drugo nisu pronašli sreću, niti ljubav. Često su razmišljali o onome što se dogodilo.

Treće godine njenog boravka u Americi, Marko se jedne nesane noći probudio u tri ujutro razmišljajući o Ingriti i koliko je voli. Tada je sjeo za računalo i nakon dugo vremena poslao joj je jednu kratku poruku "Ingrita, volim te! "

Ona je idući dan tužnog srca nakon teških trenutaka koje je proživljavala pogledala poruku od Marka i jednostavno briznula u plač. Tog je trenutka shvatila kako je čeka ljubav, te je spakirala kofere i krenula na aerodrom. Povratkom doma, sjela je u taksi i krenula ravno prema Marku. Znala je da je na poslu, te je otrčala u njegov ured…….u suzama ga je tražila u mnoštvu ljudi, da bi je on ugledao te povikao: "Ingritaaaaaaaaaaaaaaaaaaa……" pogledi su im se sreli te su potrčali jedno prema drugom i nasred uredskog prostora snažno su se zagrlili i emotivno poljubili, a Marko je u jednom dahu: "Volim te i želim cijeli život", a ona je odgovorila: "Oprosti mi što to nisam prije vidjela, Marko želim te, želim da zajedno provedemo ostatak života. "

Tog trenutka, ljubav je pronašla ljubav.

Za sve koji su razočarani, za sve koji traže nadu:

http://www.youtube.com/watch?v=h5LcKo_5kTw

Nedavno sam bio u situaciji da se jedna moja prijateljica na mene jako naljutila iz posve nepoznatog razloga. Nepoznatog barem što se mene tiče. Razmišljajući o tome, počeo sam se prisjećati mnoštva životnih situacija gdje sam vidio kako je žena u stanju naljutiti se i onda muškarca posve ignorirati na neodređeno vrijeme, a da se on ostaje pitati zašto se to događa. Uistinu, što to tjera žene da se bez ikakvog nama vidljivog razloga naljute? 

Prije točno pet dana Sandra i ja smo sasvim normalno, standardno pričali, zafrkavali se i općenito radili ono što prijatelji rade. No, dva dana poslije zovem ju na mobitel i uopće se nije javila. Dođem joj idući dan na posao (s obzirom da sam bio u blizini) čisto da je pozdravim da bi ona reagirala iz kurtoazije, riječima "Dobar dan", kao da smo se upoznali tada prvi put.

Bio sam iznenađen te mi nije preostalo ništa drugo nego da odem. Idući dan, i dan nakon toga ponovila se ista priča. S time da me više uopće nije htjela pogledati ni u oči, a kamoli da je prozborila koju riječ. Toliko me to neugodno iznenadilo da sam počeo razmišljati kao neki detektiv, gdje sam pogriješio, da li sam možda nešto nekome zabunom rekao o njoj, da li sam ja nešto napravio, da li sam joj nešto rekao što ju je tek kasnije pogodilo? Nikako da pronađem odgovor i to me pomalo izluđuje. Želio sam je pitati u čemu je problem, ali jako je teško pokušati s nekim razgovarati tko te uopće ne doživljava.

I tako do ovog trenutka stanje je nepromijenjeno. I što mi je sada činiti stvarno ne znam.

No, zbog čega su žene takve? Oduvijek sam mislio da su muškarci ti koji se vole zatvoriti i ne kazati što im je u mislima, ali čini mi se da su žene daleko više takve. Što ih tjera na to? Zar nije lakše reći, suočiti se s osobom i raščistiti stvari? Trebalo bi biti jednostavno, ali nije.

Reći ću o sebi, osoba sam s manama, dogodi mi se da povrijedim ženu, ali nikada, baš NIKADA to ne bi učio svjesno i namjerno! NIKADA! Previše volim i poštujem žene da bi se upuštao u takvo nešto.

I zato bi volio da mi Sandra kaže u čemu je problem. Što sam napravio? Pa ako jesam kriv, molit ću je da mi oprosti, pogotovo ako je nešto jako loše.

Ali kako da je nagovorim da mi se povjeri? Ne znam načina.

Sandra je inače osoba koja je itekako veselog karaktera, a osmijeh ima jedan od najljepših koje sam vidio. I zato kad je vidim, a sva je ozbiljna, čini mi se kao da je netko ili nešto blokiralo sunce, jer njen je osmijeh poput suncem obasjanog vedrog neba.

Jako mi je teško razumjeti žene. Kao da su zapečaćena knjiga stara tisućama godina koju ne može otvoriti niti jedan muškarac. Kao velika tajna. A ključ je sakriven duboko u njihovim srcima, a niti jedan muškarac nema dozvolu da ga pokuša pronaći. Volio bih imati tu dozvolu, volio bih bolje razumjeti žene, jer je ovako izuzetno teško, gotovo nemoguće.

U današnje je vrijeme nevjera stalna tema društvenih rasprava, gdje se ljudi međusobno optužuju, lažu jedni drugima i to sve u namjeri da sami sebe zaštite, odnosno da opravdaju svoju nevjeru.

Čini se da nas je zahvatilo vrijeme u kojem je u društvenim krugovima postalo normalno što ljudi u vezi varaju, opravdavajući taj čin riječima "pa to je samo seks". No, to je samo iluzija, još jedna glupost koju je izmislio ljudski rod. Seks nikad nije samo seks, odnosno sam čin uvijek predstavlja puno više od samog dijela, a i muškarci i žene se mogu zavaravati do mile volje ako smatraju drugačije.

Često će sami sebi govoriti "neću ništa osjećati, jer želim samo to učiniti" da bi kasnije shvatili da tu ipak ima nečega koliko god pokušavali pobjeći od toga.

Emocije su nešto što svatko od nas ima, kod nekoga su toliko snažne da izazivaju osjećaj zaljubljenosti u smislu da osoba ne može živjeti bez ljubavi. I to je u redu, ali nažalost takvi osjećaji predstavljaju uvod u stanje depresije ako ne budu uzvraćeni. Svatko od nas bio je u situaciji gdje smo ostali izloženi zbog tog famoznog osjećaja zaljubljenosti u osobu koja nam to nije uzvraćala. I tako znaju proći tjedni, mjeseci pa čak i godine kad osoba provede vrijeme u iščekivanju da će nas osoba prema kojoj gajimo osjećaje prepoznati, odnosno shvatiti kako upravo nama pripada. Međutim, izgledi da se takvo nešto dogodi su minimalni, gotovo nikakvi.

Jedan moj dobar prijatelj imenom Paško, je veliki emotivac, osoba koja ženu voli punim srcem, ali koji je imao užasno lošu sreću u ljubavi.

Najprije je u vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja bio zaljubljen u djevojku imenom Sara. Četiri godine bili su u istom razredu, četiri godine je bio zaljubljen u nju, nikada joj nije imao hrabrosti prići, i nažalost kad je to učinio, tek na četvrtoj godini, bilo je prekasno. Ona je pronašla ljubav. Ono što je on tada učinio je još tužnije. Ostao se nadati. Svi znamo što nada predstavlja. Sam sebe je uvjeravao kako će ga jednog dana zavoljeti, posebice jer su s vremenom postali odlični prijatelji. Međutim, to se nije dogodilo. Još najtužnije u cijeloj toj priči jest da je on čekao punih šest godina da ga ona zavoli, da bi na koncu shvatio kako se to neće dogoditi, te joj je poslao pismo u kojem je sve objasnio i na kraju sve je završilo raspadom prijateljstva, jer on je jednostavno nije više mogao gledati s drugim, srce ga je previše boljelo.

Paško je nakon toga godinu dana mirovao, uspio se nekako oporaviti, da bi tada u njegov život ušla nova djevojka. Ovoga puta riječ je o Mariji. Dugo je vremena proveo skupljajući hrabrosti da joj priđe, no ovoga puta nije čekao četiri godine, već nekoliko mjeseci. S vremenom su postali prijatelji, a razlika u odnosu na prethodni slučaj bila je ta da ona nije imala nikoga u životu. Paško se napokon ponadao da je možda pronašao ono što traži. No, kako je počeo sve snažnije osjećati prema njoj, bio je spreman da poduzme odlučujući korak. Nažalost, bilo je prekasno. Ona je ušla u kratkotrajnu vezu s jednim njegovim poznanikom, u vezi koja je završila nakon svega par tjedana, ali njemu su vrata zauvijek zatvorena. Sad je viđa gotovo svakodnevno, a srce ga boli svakim danom sve snažnije. Kakva je njegova sudbina? Možda vječna srcobolja, a možda ipak postoji nada.

Da se vratimo na početnu tezu. Da bi netko uopće mogao biti vjeran potrebno je otvoriti srce voljenoj osobi, prepustiti se kako bi dobio onaj osjećaj zaljubljenosti zbog kojeg više nikada ne bi pomislio na prijevaru.

Međutim, to mora biti obostrano. Emotivno povezivanje morao biti obostrano, jer jedino tako veza može uspjeti. Onaj tko nije siguran u to, bolje je da odmah vezu prekine, prije nego netko bude povrijeđen. A to je uvijek epilog takvih situacija.

Također, bitno je da prepoznamo osobu kojoj se isplati prepustiti. Nije svatko toga vrijedan, a iz uzorka ponašanja vrlo brzo možemo shvatiti da li je to osoba koju tražimo. Nažalost, žene često zanemaruju prave vrijednosti kod muškaraca već gledaju nabildane šminkere s velikim "motorom", umjesto da traže iskrenu ljubav. S druge strane, muškarci zanemaruju dobrotu kod žene, već gledaju elemente seksualne naravi i to im često zamuti mozak zbog čega donose loše odluke.

Poanta je da moramo otvoriti oči jer nam je možda osoba koju tražimo oduvijek bila pred nosom samo je nikad nismo željeli vidjeti. A kad nađemo takvu osobu, prijevara nikada neće biti opcija.

 

Ili budite vođeni pjesmom:

http://www.youtube.com/watch?v=kcwxeJM0T04

Nakon što sam u prethodnom tekstu zaključio kako će žena prije prevariti muškarca nego da bude obratno, vrijeme da malo proširim temu.

Ne bih htio da ispadne da štitim mušku stranu kao bezgrešnu jer to je nemoguće, s obzirom da smo i mi puni mana, a također smatram kako muškarci više varaju bez obzira što bi žene prve prevarile, no postavlja se logično pitanje, kako upostaviti povjerenje u vezi koje će spriječiti prijevaru?

Smatram da je tu prije svega presudna emotivna povezanost. Ako nastane ona prava kemija gdje s obje strane postoji vjera u ljubav, odnosno da i žena i muškarac shvate kako su namijenjeni jedno drugom tada s povjerenjem neće biti problema. Međutim, ponekad je put do tog trenutka izrazito težak i prepun zapreka, pogotovo ako su oboje ili jedno od njih nesigurni.

Upravo ta nesigurnost izaziva dosta neprilika. Ovisno o tome na koga će više utjecati, nesigurnost utječe na povjerenje partnera, a može odvesti i na put prema znatno gorim stvarima.

Što se tiče same ljubavi, smatram kako žena snažnije voli, razvija osjećaje zaljubljenosti koje muškarac neće imati, samim time, ženu prijevara teže pogađa. Muškarci su puno hladnokrvniji, eventualni kraj veze će ih zasigurno pogoditi, međutim, žene će osjetiti znatno jaču bol zbog svoje emotivne slabosti.

Žena će u vezi tražiti puno toga. Tražit će od muškarca da zadovolji njene brojne potrebe, i tu ne mislim samo na fizičke, već i na psihološko-emotivne. Čak bih se usudio kazati da će kod većine žena ova druga potreba biti presudnija za sreću u vezi.

Tu dolazimo do stavke kad žene opravdavaju prijevaru riječima "nisam bila sretna u vezi, pa sam ga zato varala, ali ja ga i dalje volim". Takva isprika zasjenjuju svaku ispriku koju je muškarac ikad koristio opravdavajući vlastitu prijevaru. Što je jednostavno toliko teško kazati partneru "nisam sretna, želim razgovarati, želim nešto učiniti kako bi popravili ono što ne valja", zar je to toliko teško napraviti? Ali NE, ženi će jednostavnije biti varati i onda kad je prekasno tražiti pomoć. To je jedna od najvećih gluposti koje su žene ikada izmislile.

No, žene su isto tako razvile ljubav kao pojam. Znam da to malo glupo zvuči, ali mislim kako ljubavi nosi žensko ime i to ne zato što je sama riječ ženskog roda. Jedino žena može izmisliti nešto tako predivno iz jednostavnog razloga što žene vide šire i dalekovidnije nego muškarci, te su u stanju formirati stvari na koje muškarac ne bi mogao ni pomisliti.

S druge strane, imamo muškarca. On svoju prijevaru neće opravdavati emotivnom nestabilnošću u vezi kao što to čini žena, on će izmišljati glupe i ružne isprike kako bi se opravdao. "Ta je žena toliko dobra da sam je morao imati", "Ne mogu stalno biti s istom ženom, morao sam malo promijeniti " ili "Ja nju volim, i to što je varam nema veze s ljubavi".

Ma kako nema veze s ljubavi? Sve ima veze s ljubavi. Ljubav je po prirodi nešto naljepše što čovjek može osjetiti, i s time se nikakav drugi uspjeh u životu ne može mjeriti. Međutim, kada ljubav pukne to predstavlja i najgori mogući osjećaj koji ostane kao rana na srcu cijeli život spremna da svako malo izađe na površinu. Mislim, da mnogi ljudi, i muškarci i žene zapravo ne shvaćaju kako je to dobar osjećaj, i upravo zbog toga varaju, radi neznanja i neinteligencije.

Jučer mi se jedan stari prijatelj požalio kako ga ubija to što je prevario curu i sad je očekivao da ga žalim. Međutim, to mi nije bila namjera. Tu sam curu upoznao i vidio kako je predivna i prelijepa osoba i nikako nisam mogao shvatiti zbog čega ju je išao varati. Neki muškarci nisu ni svjesni što imaju dok to ne izgube i smatram da takvi niti ne zaslužuju osjetiti pravu ljubav.

To je pitanje koje je aktualno od pamtivijeka, a na koje postoje svakojake potencijalne formulacije. U biti, tu se radi o tome tko je slabiji u emotivnom smislu, muškarac ili žena, odnosno tko će prvi prevariti u vezi?

Muškarca nije toliko teško zainteresirati. Dovoljno je da žena bude malo oskudnije odjevena i on će iste sekunde kad je ugleda biti impresioniran. S druge strane, žena će također primijetiti muškarca, no za razliku od njega, ona će pod svaku cijenu željeti njega osvojiti bez obzira na veliki ulog koji predstavlja opstanak veze s osobom s kojom je trenutno.

Činjenica jest da je žene puno lakše impresionirati, odnosno zavesti. Već su poznate neke strukture koje mnogi muškarci, tj. tip muškaraca, tzv. zavodnici poznaju, a na koje naivne žene padaju.

Slanje romantičnih poruka sadržaja na koje žene ne mogu ostati nezainteresirane. Sad dolazim do razloga zbog čega sam se odlučio napisati ovaj tekst ( da ne bi žene slučajno pomislile da sam nastrojen protiv njih ).

Jedan moj poznanik s kojim sam imao prilike dugo porazgovarati neki dan mi je pokazao na koji način je natjerao ženu koja je u vezi bila pet godina s nekim tipom, na prijevaru. Dakle, oboje su se poznavali od prije iz nekih neformalnih viđenja, i tako je on jednog dana odlučio isprobati što može učiniti. 

Najprije joj je poslao na radno mjesto cvijeće s porukom "Tajni obožavatelj". To je bilo dovoljno da se ona zainteresira. S vremenom je cvijeće u raznim vrstama dolazilo sve češće, a svaki put poruke su bile intenzivnije. S vremenom, promijenio je pristup. Počeo je slati erotske poruke umjerenog sadržaja koje su bila upravo onakve kakve žene vole, bez ružnih izraza, već je igrao na kartu senzualnosti što je ta žena obožavala. Tako je to trajalo sve dok joj nije predložio da se nađu u jednom kafiću. Ona je to objeručke prihvatila i tu su se dogovorili kako dalje. Ona je tvrdila kako voli dečka, ali da nije mogla odoljeti.

E sad, kakve zaključke iz ovoga izvući?

Naravno, opravdanja nema. Žena je dokazala slabost, dokazala je kako uvijek postoji taj jedan te isti način na koji će ona pasti i baciti u vodu pet godina čvrste veze. Sad će netko reći, "veza sigurno nije bila čvrsta ako ga je ona spremna prevariti". E, uopće se ne radi o tome. Ovdje nije riječ o ljubavi, niti o povezanosti dvoje ljudi, ovdje je riječ o samo jednoj stvari, PRIJEVARI!

Ona nije imala namjere prekidati vezu, već je htjela imati svoje avanturice sa strane kako bi zadovoljila svoju znatiželju.

To, nažalost, nije izoliran slučaj, već se oduvijek ponavlja. Jednostavno, ženama je puno lakše manipulirati nego muškarcima, i protiv toga se ne može.

Zaključak:

Nemam namjere opravdavat muškarce, jer smo i mi puni mana, međutim uvjeren sam da je žena znatno slabija emotivno, i da će prije prevariti muškarca, nego obratno.

Zbog čega je to tako? Žene će rijetko kada privući neka osobina kod muškarca, način ponašanja, dobro srce, hrabrost, ili jednom riječju dobrota. Žena će u većini slučajeva najprije pogledati da li je muškarac nabildan ko slon, kakvu "pilu" vozi, kako je odjeven, odnosno prije svega će biti zainteresirana u šminkera, ali tu ne govorim o nekome tko je lijepo odjeven, već onoga koji na sebi ima nekakve lančuge, koji izgleda kao da je cijeli dan pred ogledalom.

Prema tome, dobri muškarci nikada nisu bili na dobrom glasu kod žena, tj. nikada nisu privlačili dovoljno interesa, dok oni lošiji će uvijek biti prvi na tom popisu bez obzira što će veza završiti loše, jer je na propast osuđena.

Računica je jednostavna: 

Dobar muškarac sa ženom = sretna veza i sretan život

Loš muškarac sa ženom = loša veza i životna patnja

Pobjednik: Loš muškarac.

Nažalost, protiv toga se za sada ne može.

Nakon što sam u prijašnjim tekstovima naveo stvari zbog kojeg su mi neke žene zamjerile, tj. kada sam iskritizirao njihov odabir muškaraca, vrijeme je da sada navedem što bi žene trebale tražiti u muškarcu, odnosno kako će prepoznati da li je muškarac onakav kakvog bi one željele.

Naravno, nemoguće je jednostavno ući u nekoga i vidjeti kakav je, isto kao što je praktički nemoguće u prvoj fazi veze, fazi upoznavanja, odmah znati s kime imamo posla. No, moguće je prema ponašanju vidjeti da li smo u vezi s onime s kime želimo biti.

No, dosta kompliciranja. Svaka veza, odnosno njen početak, ima svoje specifičnosti. Način na koji žena upoznaje muškarca puno govori. Odmah mogu reći kako noćni klubovi, gdje se logično ljudi najčešće upoznaju s novim ljudima, predstavljaju apsolutno zadnju lokaciju gdje bi trebali tražiti partnera.

Isto vrijedi za žene, i za muškarce. Koja ja prava lokacija? Ovisi o mnogočemu, takva mjesta su brojna, a lakše ćemo do njih doći ukoliko anuliramo mjesta na kojima ne bismo smjeli tražiti ljubav, jer takvih je mjesta ipak znatno manje.

Ako zanemarimo da većinu žena privlače nabildani tipovi sa svojim  "strojevima", odnosno pod uvjetom da je žena uistinu spremna otvoriti srce i prihvatiti iskrenu ljubav, odnosno iskrenog muškarca tada za nju ima nade.

Muškarac će pokušati sve da zadivi ženu, tj. da ga ona koja ga interesira primijeti. Govorit će sve i svašta, izmišljati priče, čak i lagati, ali onako dobronamjerno. Međutim, te njegove priče neće biti sačinjene od riječi tipa: "Čuj, jesi vidjela moju mašinu? Ono, rasturam po cesti, nitko mi ništa ne može. "…ili nešto tipa: "E….ti bi bila prava sretnica da budeš sa mnom, sve bih ti dao….nikada ti ništa neće faliti u životu". Kada takve stvari govori, muškarac zapravo misli: "Papak sam, uvijek bio, nemam ništa, a jedini mi je cilj tebe dovesti u krevet. Mogu imati ženu koju hoću, čak je mogu i platiti, ali želim tebe, jer te još nisam imao.  Nemam namjere biti ti vjeran, niti biti s tobom u vezi, želim biti s tobom samo kad mi je krevet prazan i kad trebam nekoga da ga popuni." Takvog muškarca ćete bez problema prepoznati i po fizičkom izgledu i po načinu na koji se drži.

Iskren muškarac, odnosno onaj koji prema ženi gaji stvarne osjećaje će ženu također pokušati impresionirati na razne načine, pa i govorom: "Kako si mi danas? Pročitao sam danas jednu odličnu knjigu, mogu ti je preporučiti ako želiš, to je priča o ljubavi koja je nastala iz jednog trena, jednog pogleda očiju, lijepa je priča, pa ako te zanima…." Ili….ako ne govorom, muškarac će svoj interes pokazati dijelom. Izmislit će neki događaj, recimo kako je išao kupovati cvijeće za rođendan jedne prijateljice, "pa sam se sjetio tebe i pomislio možda da ti barem malo uljepšam dan jednom ružom". Nakon toga, neće ostati i nagovarati ženu na nešto, već će se samo nasmiješiti i otići. To se smatra dobronamjernom laži.

Idući put kad se vide, upitat će ju kako joj je prošao dan, ostat će i upijati svaku riječ koju ona kaže. Nakon toga, razgovarat će o općenitim stvarima, bez ulaska u nečiju intimu, ili pak bez bespotrebnog pravljenja sebe važnim.

Već samim time, muškarac pokazuje kakvog je karaktera. Pokazat će kako ne smatra sebe najvažnijim, već cijeni ženu i ono što ona govori, tj. cijeni njeno razmišljanje.

Vrlo je važno da se ne požuruje. Znači, muškarac će polako pokazivati svoj interes i svakim idućim susretom otkrivat će dio sebe. Najvažnije je da sebe ne stavlja na prvo mjesto, ali niti da ne povlađuje ženi. Razgovor mora biti obostran, znači bez dominacije s jedne ili druge strane.

S vremena na vrijeme, muškarac će produbiti svoje zanimanje malim, naoko beznačajnim poklonom, ali kojim će opet ostaviti trag.

Dakle, taj dio predstavlja prvu fazu cijelog procesa. Prebacimo se sada na vezu.

Činjenica je da partneri svakodnevno moraju raditi na vezi. To je težak posao, međutim, to je istovremeno najljepši mogući posao.

Postoje razni načini kako će to činiti. Žena se voli osjećati cijenjenom i želi znati kako muškarac prema njoj osjeća, te prije svega želi znati da mu može vjerovati.

Od čovjeka do čovjeka ovisi kako će pokazivati svoje osjećaje prema ženi. Mišljenja sam da malo romance nikada neće naškoditi. On joj može ostaviti poruku s malom posvetom samo da joj kaže što osjeća prema njoj, može joj ostaviti ružu i poljubiti je, te joj zaželjeti ugodan dan.

Ako se potrudi, odnosno to će sigurno učiniti ako mu ona znači nešto, napisat će joj simboličnu pjesmicu, ili će pak sam otkriti što ona voli, te će joj pustiti glazbu, odnosno pjesmu koja će joj dovesti suzu na oči. Tada će je zagrliti, poljubiti, te joj kazati da je voli. Samim time, on će pokazati koliko mu ona znači, a žena će osjetiti kako je u vezi s muškarcem koji zna što želi, i koji zna  pokazati da je voli, te da mu može vjerovati.

Što se varanja tiče, naravno ni nakon svega ovoga ne postoji garancija da će ostati vjeran, no ipak postoji jedna velika sigurnost kako će biti vjeran samo njoj, te da neće nikada niti pomisliti da bi je prevario.

Djela govore jače od riječi, a muškarac će svoju iskrenost pokazati na načine koji će svaki put izmamiti osmijeh na lice njegove ljubavi.

U drugom nastavku ću navesti konkretne primjere kako to izgleda u stvarnosti.